Osiguranje, pregovori i sudski postupak
Osiguranje, pregovori i sudski postupak
Kada obitelj izgubi blisku osobu ili kada ozlijeđena osoba pretrpi teške i trajne posljedice, postupak naknade štete postaje pravno, dokazno i emocionalno vrlo zahtjevan. Ključno je znati tko ima pravo na naknadu štete, koje se vrste štete mogu tražiti, kako postupati prema osiguratelju i kada je potrebno pokrenuti sudski postupak.
Ukratko: kod smrti bliske osobe mogu se tražiti pravična novčana naknada za duševne boli članova obitelji, troškovi pogreba i naknada zbog gubitka uzdržavanja. Kod teških tjelesnih ozljeda oštećena osoba može tražiti naknadu za posljedice povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, troškove liječenja, izgubljenu zaradu, tuđu pomoć i njegu te trajne posljedice. U prometnim predmetima odštetni zahtjev se u pravilu podnosi osiguratelju odgovornog vozila. Ako ponuda ne obuhvaća sve štete ili se ne postigne dogovor, naknada se može tražiti u sudskom postupku.
Kada obitelj izgubi člana obitelji ili kada ozlijeđena osoba pretrpi teške i trajne posljedice, potreban je jasan odgovor na tri pitanja: tko ima pravo na naknadu štete, kako se pregovara s osigurateljem i što ako se ne postigne dogovor o iznosu naknade štete.
Hrvatsko pravo to uređuje prije svega kroz Zakon o obveznim odnosima, a kod prometnih nesreća dodatno i kroz Zakon o obveznim osiguranjima u prometu te podzakonska pravila HANFA-e o postupanju osiguratelja.
Važno je znati: kod smrti i teških tjelesnih ozljeda naknada štete ne obuhvaća samo bolove i strah. U obzir mogu doći i troškovi liječenja, tuđa pomoć i njega, izgubljena zarada, renta, troškovi pogreba, gubitak uzdržavanja i druga prava koja ovise o okolnostima konkretnog slučaja.
Kod smrti bliske osobe zakon razlikuje imovinsku štetu i neimovinsku štetu.
Kod smrti bliske osobe posebno se razmatra pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli članova obitelji. Sud pritom ne promatra samo formalnu srodničku vezu, nego i stvarni odnos bliske osobe s preminulim, zajednicu života i posljedice koje je smrt ostavila na članove obitelji.
Imovinska šteta obuhvaća uobičajene troškove sahrane, kupnje grobnog mjesta, uređenja groba, troškove karmina, žalobne odjeće te troškove liječenja i druge potrebne troškove nastale do smrti.
Osim toga, osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, kao i osoba koja je po zakonu imala pravo na uzdržavanje od poginulog, može tražiti naknadu zbog gubitka uzdržavanja, i to najčešće u obliku novčane rente.
Kod tjelesne ozljede i narušenja zdravlja oštećena osoba ima pravo tražiti naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, prema vidovima štete koji uključuju pretrpljene bolove, strah, smanjenje životnih aktivnosti, zaostalo naruženje, ali i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege.
Kod teške tjelesne ozljede važno je razlikovati pravo same ozlijeđene osobe na naknadu od prava bliskih osoba. Prava bliskih osoba u pravilu dolaze u obzir samo kada posljedice dosegnu razinu osobito teškog invaliditeta, što sud procjenjuje prema okolnostima konkretnog slučaja.
Također, oštećeni ima pravo na potpunu reparaciju štete, uključujući troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem, izgubljenu zaradu za vrijeme nesposobnosti za rad te, kada okolnosti to opravdavaju, rentu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, kao i rentu zbog izgubljene zarade.
Kod smrti i teških tjelesnih ozljeda u praksi se najčešće razmatraju osobito sljedeće naknade:
Kod smrti ili osobito teškog invaliditeta zakon pravo na pravičnu novčanu naknadu daje članovima uže obitelji: bračnom drugu, djeci i roditeljima.
Pravo bliske osobe na novčanu naknadu ovisi o zakonskim pretpostavkama, vrsti odnosa s umrlim ili teško ozlijeđenim te o dokazima koji pokazuju stvarnu povezanost, zajednicu života i posljedice koje je štetni događaj ostavio na tu osobu.
To pravo može pripasti i braći, sestrama, bakama, djedovima, unucima i izvanbračnom drugu ako je između njih i umrlog odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. Pravo imaju i roditelji u slučaju gubitka začetog, a nerođenog djeteta.
Oprez: „osobito teški invaliditet” nije svaka teška ozljeda. Sudska praksa postavlja visok prag i obično se traži trajno, vrlo teško i životno preoblikujuće stanje.
Vrhovni sud Republike Hrvatske pritom je naglasio da se osobito teški invaliditet ne mora očitovati samo u fizičkoj sferi, nego i u psihičkoj, primjerice kod teškog oštećenja mozga s dubokim mentalnim, emocionalnim i socijalnim posljedicama.
Ako je šteta nastala u prometnoj nesreći ili drugoj situaciji u kojoj postoji obvezno osiguranje od odgovornosti, oštećena osoba može svoj odštetni zahtjev podnijeti izravno odgovornom osiguratelju.
Kod obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti to je propisano Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Vlasnici vozila imaju obvezu sklopiti takvo osiguranje prije uporabe vozila, a zakon propisuje i minimalne osigurane svote za smrt, tjelesne ozljede i oštećenje zdravlja.
To je za oštećenika važno zato što se u praksi najčešće ne pregovara prvo s vozačem ili vlasnikom vozila, nego s osiguravajućim društvom. Zakon dodatno štiti oštećenu osobu time što osiguratelj, kada joj odgovara na izravni zahtjev, ne može isticati određene prigovore koje bi možda mogao isticati prema svom osiguraniku.
Obvezno osiguranje ima dvojaku funkciju: štiti interese osiguranika, a istodobno oštećenoj osobi daje veću sigurnost naplate kada je zahtjev osnovan i kada postoji osigurateljno pokriće.
Ako je vozilo bilo neosigurano ili nepoznato, zakon predviđa mogućnost podnošenja zahtjeva Hrvatskom uredu za osiguranje, uz zakonska ograničenja i pravila za takve slučajeve. To je posebno važno kod najtežih nesreća, kada obitelj pogrešno misli da bez poznatog ili osiguranog štetnika nema pravne zaštite.
Praktično: kod prometnih nesreća oštećena osoba često ne mora prvo tužiti vozača koji je skrivio nesreću, nego se zahtjev u pravilu može postaviti izravno prema osiguratelju odgovornog vozila.
Nakon što odvjetnik, nakon analize predmeta, dogovori zastupanje, obraća se osiguratelju pisanim zahtjevom.
U štetama koje proizlaze iz obveznih osiguranja u prometu osiguratelj je dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od primitka zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu zahtjeva i dostaviti ili obrazloženu ponudu kada odgovornost nije sporna i šteta je utvrđena, ili utemeljen odgovor kada je odgovornost sporna ili visina štete još nije potpuno utvrđena.
Osiguratelj je također dužan isplatiti iznos iz obrazložene ponude, odnosno nesporni dio štete kao predujam, u zakonskom roku. Ako osiguratelj ne postupi u skladu sa zakonskim obvezama, oštećena osoba može razmotriti daljnje pravne korake, uključujući tužbu.
Ako osiguratelj ne postupi na vrijeme, oštećenik uz dužni iznos može imati pravo i na kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. To je u praksi važna pregovaračka okolnost, osobito kada osiguratelj odugovlači s isplatom nespornog dijela.
U predmetima zbog smrti ili teških ozljeda odštetni zahtjev treba sadržavati jasan opis štetnog događaja, osnovu odgovornosti, popis svih traženih vrsta štete i dokumentaciju koja ih podupire.
Dokumentacija koja može biti važna uz odštetni zahtjev:
Iznosi naknade štete kod duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika u praksi se mogu kretati u značajnim rasponima, ovisno o odnosu s poginulom osobom i okolnostima slučaja. Kod teških tjelesnih ozljeda visina naknade određuje se prema povredi prava osobnosti, trajnim posljedicama, potrebi za tuđom pomoći i njegom, izgubljenoj zaradi i drugim dokazanim štetama.
Povezano: ako je šteta nastala u prometnoj nesreći, korisno je pročitati i širi vodič naknada štete kod prometne nesreće. Ako je do štete došlo zbog posebnih okolnosti kao što je nalet životinje na cesti, pogledajte i članak o naletu na divljač na cesti.
HANFA-in pravilnik iz 2024. pooštrio je standarde postupanja prema oštećenim osobama. Osiguratelj mora komunicirati jasno i razumljivo, upoznati oštećenika s pravima, obvezama i tijekom postupka, dodijeliti evidencijsku oznaku zahtjevu i omogućiti informiranje o statusu predmeta.
Europsko izvješće o nesreći, ako je uredno ispunjeno i dostupno, može se koristiti kao odštetni zahtjev, odnosno kao izjava o okolnostima nastanka štetnog događaja.
Posebno je važno da osiguratelj ne smije od oštećene osobe tražiti ono što može sam pribaviti iz dostupnih izvora.
Pravilnik kao primjer navodi da osiguratelj ne smije uvjetovati postupanje time da oštećenik dostavi policijski zapisnik ako policija tim zapisnikom raspolaže i on je dostupan osiguratelju. To je vrlo praktično za teške nesreće, gdje obitelj često u prvom šoku ne zna koje dokumente može ili mora sama pribaviti.
Jednako tako, osiguratelj ne smije uvjetovati isplatu time da oštećenik mora sklopiti nagodbu ili popraviti vozilo kod određene radionice, niti smije prikazivati ponuđeni iznos kao jedino ili nužno konačno rješenje.
Oštećena osoba ima pravo priložiti i nalaz neovisnog vještaka kojeg je sama odabrala, a osiguratelj eventualno neprihvaćanje takvog nalaza mora obrazložiti.
Važno za pregovore: oštećena osoba ne mora prihvatiti prvu ponudu osiguratelja ako smatra da ona ne obuhvaća sve štete ili ako posljedice ozljede još nisu dovoljno jasne.
Najskuplja pogreška je prerano prihvaćanje „konačne” nagodbe dok liječenje još traje ili dok se ne zna stvarni opseg trajnih posljedica. Kod teških ozljeda prava slika štete često se vidi tek nakon završetka liječenja, rehabilitacije i vještačenja.
Zato je često razumnije tražiti nesporni iznos, a konačni iznos otvoriti tek kada je medicinska slika stabilizirana. Takav pristup odgovara i logici zakona, koji razlikuje nesporni dio od onoga koji još nije u cijelosti utvrđen.
Druga velika pogreška je da se zahtjev ograniči samo na „boli i strah”, a zaborave se troškovi liječenja, tuđa pomoć i njega, izgubljena zarada, povećane potrebe, renta, troškovi pogreba ili gubitak uzdržavanja.
Kod smrti i teških ozljeda upravo ti „sporedni” zahtjevi mogu činiti vrlo važan dio ukupne naknade.
Treća pogreška je čekanje do isteka zastarnih rokova. Opće pravilo je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja ju je učinila, a u svakom slučaju za pet godina od nastanka štete.
Ako je šteta prouzročena kaznenim djelom za koje je propisan dulji rok zastare kaznenog progona, tada i zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi može zastarijevati prema duljem roku.
Oprez kod nagodbe: potpis konačne nagodbe može značiti da se oštećena osoba odriče mogućnosti traženja dodatne naknade za isti štetni događaj. To je osobito rizično kada liječenje još traje ili trajne posljedice nisu potpuno procijenjene.
Pregovori imaju smisla dok osiguratelj stvarno radi na predmetu, priznaje barem nesporni dio, traži razumnu dopunu dokumentacije i nudi obrazložene razloge za svoj stav.
Kada oštećena osoba dobije generičan odgovor, zanemarivanje medicinske dokumentacije, podcjenjivanje trajnih posljedica ili odugovlačenje bez stvarnog razloga, tada se predmet često mora razmotriti i u smjeru sudskog postupka. Zakon upravo zato i traži obrazloženu ponudu ili utemeljen odgovor, a ne samo kratko „odbijamo” ili „nudimo određeni iznos”.
Kod najtežih slučajeva, osobito smrti i osobito teškog invaliditeta, sudski postupak često postaje nužan zato što se spor vodi ne samo o iznosu, nego i o tome koje sve pravne osnove postoje, tko sve ima aktivnu legitimaciju i kakve su stvarne trajne posljedice.
Parnični postupak pokreće se tužbom. U njoj treba navesti zahtjev, činjenice na kojima se zahtjev temelji i dokaze. Svaka stranka mora iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode druge strane.
U predmetima smrti i teških tjelesnih ozljeda središte spora gotovo uvijek čine dokazi. To su najčešće medicinska dokumentacija, dokumentacija u vezi s prometnom nezgodom, potvrde poslodavca i porezni podaci o zaradi, računi za liječenje i njegu, dokazi o obiteljskom odnosu i zajednici života te iskazi svjedoka o životu prije i poslije štetnog događaja.
Kad je za utvrđivanje ili razjašnjenje činjenica potrebno stručno znanje, sud izvodi dokaz vještačenjem. To je razlog zašto su u ovim sporovima često ključna medicinska, prometna i financijska vještačenja.
Sud kod neimovinske štete ne dosuđuje iznose „od oka”. Sud posebno procjenjuje duševne boli, trajanje i jačinu bolova, strah, posljedice tjelesne ozljede i sve okolnosti koje su važne za pravičnu novčanu naknadu.
Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske služe sudovima kao orijentir pri odlučivanju o pravičnoj novčanoj naknadi neimovinske štete.
Ipak, ti kriteriji nisu automatizam. Svaki predmet se individualizira prema konkretnim posljedicama, trajanju i jačini boli, straha, duševnih boli i drugih okolnosti konkretnog slučaja.
Po zakonu bi se prvostupanjski parnični postupak trebao okončati u razumnom roku, ali stvarno trajanje ovisi o složenosti predmeta, broju vještačenja, spornosti odgovornosti, opterećenosti suda i žalbenom postupku.
U teškim odštetnim predmetima stvarni rokovi često najviše ovise upravo o medicinskom vještačenju i eventualnim dopunama nalaza.
Zato je za oštećenika i obitelj obično najbolja strategija dvostupanjska: najprije kvalitetno i dokumentirano otvoriti predmet prema osiguratelju, a zatim bez nepotrebnog čekanja razmotriti sudski postupak kada postane jasno da osiguratelj ne nudi prihvatljivo i obrazloženo rješenje ili neopravdano odugovlači.
Najvažnije je da se predmet od početka vodi potpuno. To znači: odmah sačuvati dokumentaciju, ne svesti zahtjev samo na jednu vrstu štete, paziti na rokove, ne potpisivati konačnu nagodbu dok posljedice nisu jasne i pravovremeno osigurati stručnu procjenu kada osiguratelj umanjuje težinu posljedica.
Upravo u predmetima smrti i teških tjelesnih ozljeda najveće razlike u ishodu nastaju zato što je jedna strana predmet vodila kao običnu prijavu štete, a druga kao složen pravni i dokazni predmet od prvog dana.
Ključna poruka: kod najtežih šteta nije dovoljno samo prijaviti štetu. Potrebno je pravilno obuhvatiti sve vrste naknade, pravodobno prikupiti dokaze i pažljivo procijeniti svaku ponudu osiguratelja.
Pravni izvori i relevantni propisi:
```U prometnim štetama ne uvijek. Osiguratelj najprije ima rok za obrazloženu ponudu ili utemeljen odgovor. Tužba prije isteka zakonskog roka može biti preuranjena.
Bračni drug, djeca i roditelji, a u određenim slučajevima i braća, sestre, bake, djedovi, unuci i izvanbračni drug ako je postojala trajnija zajednica života. Mogu postojati i zahtjevi za gubitak uzdržavanja.
Ne. Sudska praksa postavlja visok prag i gleda trajnost te dubinu posljedica, fizičkih i psihičkih.
Tri godine od saznanja za štetu i štetnika, a najviše pet godina od nastanka štete, osim kada je šteta prouzročena kaznenim djelom za koje vrijedi dulji rok zastare kaznenog progona.
U tim slučajevima zakon predviđa mogućnost zahtjeva prema Hrvatskom uredu za osiguranje, uz posebna pravila i ograničenja koja ovise o konkretnim okolnostima.
Tada se, osim pravila o prometnim nesrećama i osiguranju, može razmatrati i odgovornost lovoovlaštenika ili upravitelja ceste, ovisno o okolnostima događaja i prikupljenim dokazima.
Za kontakt i pravne informacije o naknadi štete zbog smrti ili teških tjelesnih ozljeda te o postupku prema osiguratelju i sudu, obratite se Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina radi dogovora o terminu konzultacija.
Napomena: ovaj članak je informativan i ne predstavlja individualni pravni savjet za konkretan slučaj.