Nalet na divljač jedna je od čestih prometnih nesreća na hrvatskim cestama. Nalet na divljač predstavlja specifičan oblik prometnog štetnog događaja koji se pojavljuje na javnim cestama, osobito na dionicama koje presijecaju lovišta ili migracijske koridore divljih životinja.
Takvi događaji otvaraju složena pitanja građanskopravne odgovornosti, uzročnosti, suodgovornosti oštećenika te opsega naknade štete.
Pravni okvir ovih situacija ne proizlazi iz jednog propisa, već iz međudjelovanja općih pravila obveznog prava i posebnih propisa o lovstvu, cestama i sigurnosti prometa.
U praksi se paralelno primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (ZOO), Zakona o cestama, Zakona o lovstvu te Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ZSPC), uz moguće uključivanje pravila osiguranja prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu i ugovornim uvjetima kasko osiguranja.
U praksi se najčešće radi o naletu na srnu, jelena ili divlju svinju.
Nalet na divljač označava prometni događaj u kojem divlja životinja iznenada ulazi na kolnik, uslijed čega dolazi do izravnog sudara ili oštećenja vozila prilikom pokušaja izbjegavanja.
Štetni događaj može imati isključivo imovinske posljedice (oštećenje vozila i prateći troškovi) ili i neimovinske posljedice (bolovi, strah, smanjenje životnih aktivnosti).
S aspekta građanskog prava, riječ je o izvanugovornoj odgovornosti za štetu u smislu čl. 1045. ZOO-a, prema kojem je „tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“.
Odgovornost se prosuđuje po objektivnim kriterijima ili po načelu presumirane krivnje, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja.
Odgovornost za štetu nastalu naletom na divljač na cesti u pravilu se razmatra u odnosu na dva potencijalna subjekta: ovlaštenika prava lova (lovoovlaštenika) i upravitelja ceste.
Lovoovlaštenik može odgovarati ako se utvrdi propust u gospodarenju lovištem i poduzimanju razumno očekivanih preventivnih mjera.
Upravitelj ceste odgovara ako nije osigurao održavanje i zaštitu ceste, uključujući adekvatnu signalizaciju ili održavanje zaštitnih ograda, sukladno obvezama iz Zakona o cestama.
U svakom slučaju, procjenjuje se i eventualna suodgovornost vozača prema pravilima čl. 1092. ZOO-a, osobito u slučaju neprilagođene brzine ili nepoštivanja prometne signalizacije.
U praksi se često razmatra i pitanje je li na mjestu događaja bio postavljen prometni znak koji upozorava na divljač na cesti.
Naknada štete obuhvaća imovinsku i neimovinsku štetu. Imovinska šteta, u smislu čl. 1046. ZOO-a, uključuje stvarnu štetu i izmaklu korist.
U kontekstu štete nastale naletom na divljač na cesti to najčešće podrazumijeva troškove popravka vozila, uključujući dijelove i rad, troškove vuče i skladištenja, troškove zamjenskog vozila ili druge nužne troškove mobilnosti.
U slučaju ozljeda primjenjuju se odredbe čl. 1100. i 1101. ZOO-a, prema kojima oštećenik ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti te naruženost.
Visina takve naknade određuje se prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a visinu štete određuje sud nakon provedenog vještačenja, a sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima Vrhovnog suda za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (neimovinske) štete.
U određenim situacijama šteta može biti pokrivena i policom kasko osiguranja, ovisno o uvjetima osiguravatelja.
U praksi je za ostvarivanje prava na naknadu štete ključno pravodobno i pravilno dokumentiranje događaja. Policijski zapisnik o očevidu predstavlja temeljni dokaz o okolnostima nastanka štete, lokaciji, vremenu i mogućim tragovima divljači.
Fotodokumentacija, svjedoci, snimke nadzornih kamera ili dashcam uređaja mogu imati odlučujuću ulogu u dokazivanju uzročne veze.
Posebno složeni slučajevi javljaju se kod izbjegavanja bez izravnog kontakta s divljači. U takvim situacijama dokazivanje prisutnosti životinje na kolniku i opravdanosti reakcije vozača ima presudnu važnost.
Nakon prometne nesreće uzrokovane naletom na divljač preporučljivo je odmah obavijestiti policiju kako bi se sastavio policijski zapisnik koji može imati važnu dokaznu vrijednost u postupku naknade štete.
Prema čl. 230. ZOO-a, potraživanje naknade štete zastarijeva u roku od tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu prouzročila (subjektivni rok), a u svakom slučaju u roku od pet godina od nastanka štete (objektivni rok).
Pokretanje sudskog postupka prekida zastaru, dok pregovori ili dopisi u pravilu nemaju takav učinak.
Sudska praksa
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-x 230/12-2 od 8. studenoga 2012.
Vrhovni sud zauzeo je jasno stajalište o teretu dokazivanja i presumiranoj krivnji pravne osobe koja upravlja autocestom:
„Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste.“
Sud nadalje ističe:
„Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa bile na strani tuženika, a ne tužitelja.“
Ovim je potvrđeno načelo da sama pojava divljači na autocesti predstavlja indiciju propusta u održavanju prometnice.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021.
U ovoj odluci Vrhovni sud dodatno razrađuje standard dužne pažnje koncesionara autoceste:
„Upravo ta činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena ili da ograda od visine od 1,40 metara nije dovoljno visoka da spriječi ulaz divljači…“
Sud također naglašava povećani standard pažnje zbog specifičnosti autoceste:
„…tuženik kao koncesionar dužan je po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima…“
Time je potvrđeno da formalno ispunjavanje minimalnih tehničkih uvjeta ne isključuje odgovornost ako mjere objektivno nisu bile dostatne za sprječavanje opasnosti.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 1272/2021-3 od 24. svibnja 2023.
Vrhovni sud dodatno naglašava značaj same činjenice pojave divljači na kolniku:
„…upravo ta činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to ili da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitna ograda nije pravilno postavljena…“
Iz prikazane sudske prakse proizlazi dosljedan zaključak: pojava divljači na kolniku autoceste predstavlja snažnu indiciju propusta u održavanju prometnice, a pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu presumirane krivnje, uz teret dokazivanja da je poduzela sve potrebne mjere radi sigurnog i nesmetanog prometa.
Slučajevi naleta na divljač na cesti predstavljaju pravno i činjenično složene situacije u kojima se prepliću pravila deliktne odgovornosti, posebne obveze upravitelja cesta i lovoovlaštenika te pravila osiguranja.
Uspjeh u ostvarivanju naknade štete uvelike ovisi o pravilnom utvrđivanju odgovorne osobe, kvaliteti prikupljenih dokaza i pravodobnom poduzimanju procesnih radnji, osobito imajući u vidu rokove zastare.
Prometne nesreće uzrokovane naletom na divljač relativno su česte na hrvatskim cestama, osobito u područjima gdje se prometnice nalaze u blizini lovišta.
Odvjetničko društvo Špehar & Špehar & Rukavina pruža pravnu podršku u svim postupcima koji uključuju:
utvrđivanje odgovornosti lovoovlaštenika ili upravitelja ceste,
Pravodobno obraćanje stručnjaku osobito je važno radi očuvanja dokaza, pravilnog izračuna štete, procjene suodgovornosti i sprječavanja nastupa zastare.
Stručno vođenje postupka povećava izglede za potpunu i pravičnu naknadu te smanjuje rizik dugotrajnog i neizvjesnog spora.
Javite nam se kako bismo zaštitili vaša prava i osigurali naknadu koja vam pripada.
Kontaktirajte nas putem kontakt stranice ili telefonom i osigurajte stručnu pravnu pomoć.
Odvjetnik Domagoj Rukavina
Ažurirano: ožujak 2026