Kako ostvariti pravo na naknadu
Naknadom štete nakon prometne nesreće mogu se obuhvatiti šteta na vozilu, troškovi liječenja, izgubljena zarada, fizičke boli, strah i druge posljedice nesreće. Pravilno postavljen zahtjev ovisi o dokazima, odgovornosti, vrsti štete i rokovima.
Sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, prometna nesreća je događaj na cesti izazvan kršenjem prometnih propisa, u kojem je sudjelovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojem je najmanje jedna osoba ozlijeđena ili poginula, ili je u roku od 30 dana preminula od posljedica te prometne nesreće, ili je izazvana materijalna šteta.
Prometnom nesrećom ne smatra se situacija u kojoj je radno vozilo, radni stroj, motokultivator, traktor ili zaprežno vozilo, krećući se po nerazvrstanoj cesti ili pri obavljanju radova u pokretu, sletjelo s nerazvrstane ceste, prevrnulo se ili udarilo u prirodnu prepreku, ako pritom ne sudjeluje drugo vozilo ili pješak i ako tim događajem drugoj osobi nije prouzročena šteta.
Zakon o obveznim osiguranjima u prometu prometnu nesreću određuje kao događaj kod kojega je šteta nastala zbog uporabe prijevoznog sredstva. U Hrvatskoj se pitanja naknade štete zbog ozljeda, štete na vozilima i drugih posljedica prometne nesreće, kao što su izgubljena zarada, troškovi liječenja ili šteta na stvarima, najčešće rješavaju prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu i Zakonu o obveznim odnosima.
Ti propisi određuju tko odgovara za štetu, koje se naknade mogu tražiti i kako izgleda postupak nakon prometne nesreće.
U najvećem broju slučajeva naknada štete nakon prometne nesreće traži se od osiguratelja vozila koje je odgovorno za nesreću. Oštećena osoba ne mora najprije voditi poseban spor protiv vozača koji je skrivio prometnu nesreću, nego se može obratiti izravno osiguratelju kod kojeg je to vozilo osigurano od automobilske odgovornosti.
Činjenica da za štetu u pravilu odgovara osiguratelj vozila koje je prouzročilo nesreću oštećeniku pruža veću sigurnost naplate, naravno u granicama zakonskog i ugovorenog osigurateljnog pokrića te ovisno o okolnostima konkretnog slučaja.
Pravo na naknadu štete nakon prometne nesreće ovisi o tome tko je pretrpio štetu, kako je nesreća nastala i tko je za nju odgovoran.
Pravo na naknadu štete najčešće imaju:
Važno je znati: putnik može imati pravo na naknadu štete i onda kada se nalazio u vozilu koje je prouzročilo prometnu nesreću, osim u posebnim zakonskim iznimkama.
S druge strane, postoje i ograničenja. Vozač vozila kojim je prouzročena šteta nema pravo na naknadu za vlastite tjelesne ozljede iz police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti tog vozila. Vlasnik odnosno korisnik tog vozila također nema pravo na naknadu štete na svojim stvarima po istoj osnovi, osim ako postoji posebno ugovoreno osiguranje koje pokriva takvu štetu, primjerice osiguranje od nezgode ili kasko osiguranje.
Zato je u praksi važno razlikovati obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti od drugih vrsta osiguranja. Nije svaka šteta pokrivena istom policom osiguranja i nije svaka osoba u istom pravnom položaju.
Ako je posljedica prometne nesreće smrt ili osobito težak invaliditet, pravo na pravičnu novčanu naknadu mogu imati i članovi uže obitelji. Zakon o obveznim odnosima posebno navodi bračnog druga, djecu i roditelje, a u određenim slučajevima i braću, sestre, bake, djedove, unuke i izvanbračnog druga ako je postojala trajnija zajednica života.
U takvim slučajevima naknada nije vezana samo uz troškove, nego i uz neimovinsku štetu koju su smrt ili osobito težak invaliditet ostavili na bliske osobe.
Povezano: za najteže posljedice prometnih nesreća pogledajte i poseban članak naknada štete zbog smrti i teških tjelesnih ozljeda.
Kad se govori o odšteti nakon prometne nesreće, često se misli samo na štetu na vozilu. Međutim, pravo na naknadu štete može biti znatno šire.
Zakon štetu definira kao umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povredu prava osobnosti. Jednostavnije rečeno, nakon prometne nesreće mogu se tražiti naknade za imovinsku štetu, izmaklu korist i neimovinsku štetu.
Naknada štete može obuhvatiti više vrsta posljedica: štetu na vozilu, troškove liječenja, izgubljenu zaradu, tuđu pomoć i njegu, fizičke boli, strah, smanjenje životne aktivnosti i druge posljedice koje ovise o konkretnom slučaju.
Nakon prometne nesreće mogu se, ovisno o slučaju, tražiti naknade za:
Ako je prometna nesreća prouzročila tjelesne ozljede ili psihičke posljedice, tada dolaze u obzir i naknade za fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti i drugih oblika povrede prava osobnosti.
Upravo zato je važno da osoba nakon nesreće ne podcijeni svoje zdravstveno stanje. U mnogim slučajevima ljudi odmah nakon prometne nesreće misle da će posljedice proći za nekoliko dana, a tek se kasnije pokaže da su ozljede ozbiljnije ili dugotrajnije. Medicinska dokumentacija zato je jedan od ključnih dokaza za postojanje štete, uzročnu vezu i visinu naknade.
U slučaju prometne nesreće najvažnije je najprije zaštititi ljude i njihovo zdravlje.
Ako ima ozlijeđenih osoba, sudionici nesreće moraju ostati na mjestu događaja, poduzeti što mogu radi uklanjanja novih opasnosti, obavijestiti policiju i pričekati njezin dolazak. To nije samo preporuka, nego zakonska obveza.
Ako je riječ samo o materijalnoj šteti, zakon i praksa predviđaju da vozači, ako je moguće, uklone vozila s kolnika, omoguće nesmetan promet, razmijene podatke i ispune Europsko izvješće o nesreći.
MUP navodi da policija neće obaviti očevid prometne nesreće u kojoj je nastala samo materijalna šteta ako sudionici odmah uklone vozila, omoguće promet, popune i potpišu Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijene podatke.
Ipak, važno je razumjeti kako Europsko izvješće funkcionira. Potpisivanje Europskog izvješća ne znači automatsko priznanje krivnje. Uredno ispunjeno izvješće može biti važan dokaz i izjava o okolnostima nastanka štetnog događaja, ali samo po sebi ne jamči da će osiguratelj automatski prihvatiti zahtjev za naknadu štete.
U praksi osiguratelji često dodatno provjeravaju okolnosti nastanka nesreće, vjerodostojnost navoda iz izvješća, uzročnu vezu između nesreće i oštećenja te visinu štete.
Dokumenti i dokazi koje je korisno sačuvati:
```Što su dokazi kvalitetniji, to je kasnije lakše dokazivati nastanak štete, odgovornost i visinu naknade.
Povezano: ako je prometna nesreća nastala zbog naleta životinje na cestu, relevantan je i članak nalet na divljač na cesti – odgovornost i naknada štete.
Jedno od najčešćih pitanja nakon prometne nesreće jest kojem se društvu za osiguranje prijavljuje šteta.
Ako je riječ o vozilu hrvatske registarske oznake, odštetni zahtjev se u pravilu podnosi osiguratelju vozila koje je odgovorno za nesreću. Oštećena osoba može zahtjev podnijeti izravno osiguratelju, bez potrebe da najprije tuži vozača koji je skrivio prometnu nesreću.
Ako se prometna nesreća dogodila u Hrvatskoj s vozilom inozemne registarske oznake, postupak može biti drukčiji. U takvim slučajevima odštetni zahtjev se, ovisno o okolnostima, podnosi Hrvatskom uredu za osiguranje, društvu za osiguranje koje u njegovo ime obrađuje zahtjeve ili korespondentu stranog osiguratelja u Hrvatskoj.
U slučaju da je štetu prouzročilo neosigurano ili nepoznato vozilo, oštećena osoba ne mora nužno ostati bez zaštite. Zakon predviđa odgovornost Hrvatskog ureda za osiguranje u određenim slučajevima, osobito kada je riječ o smrti, tjelesnoj ozljedi ili oštećenju zdravlja.
Kod štete koju prouzroči nepoznato vozilo posebna pravila osobito štite osobe koje su pretrpjele smrt, tjelesnu ozljedu ili oštećenje zdravlja. Naknada štete na vozilu ili drugim stvarima u takvim slučajevima moguća je samo pod posebnim zakonskim uvjetima, pa taj dio zahtijeva zasebnu pravnu provjeru.
Za praksu je vrlo važno znati rokove, jer upravo tu mnogi oštećenici pogriješe.
Zakon o obveznim osiguranjima u prometu propisuje da odgovorni osiguratelj mora bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu zahtjeva te dostaviti pisanu odluku.
Ako odgovornost i visina štete nisu sporni, osiguratelj treba dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete. Ako nešto osporava, mora dati utemeljen odgovor.
To znači da nakon prometne nesreće nije nužno odmah pokretati sudski postupak. U velikom broju slučajeva prvo se podnosi odštetni zahtjev i čeka odgovor osiguratelja, pa se tek nakon toga procjenjuje treba li ići dalje.
Ako osiguratelj prizna cijeli zahtjev ili barem nesporni dio štete, isplata treba uslijediti u zakonskom roku. Ako osiguratelj ne postupi u skladu sa zakonskim obvezama, mogu teći i zatezne kamate.
U praksi je zato važno da odštetni zahtjev bude kvalitetno sastavljen i dobro dokumentiran. Upravo od toga često ovisi hoće li osiguratelj priznati štetu, hoće li tražiti dodatnu dokumentaciju ili će se postupak nepotrebno produžiti.
Kod štete na vozilu odštetni zahtjev se često može podnijeti relativno brzo nakon nesreće, uz procjenu štete i potrebnu dokumentaciju.
Kod tjelesnih ozljeda situacija je drukčija. Za pravilnu procjenu neimovinske štete, izgubljene zarade, potrebe za tuđom pomoći i mogućih trajnih posljedica često je važno pričekati završetak liječenja ili barem stabilizaciju zdravstvenog stanja.
Praktično pravilo: kod ozljeda je važno na vrijeme prikupljati dokumentaciju i paziti na rokove, ali konačnu procjenu štete često je moguće kvalitetnije napraviti nakon završetka liječenja ili stabilizacije zdravstvenog stanja.
To ne znači da treba pasivno čekati i ne poduzimati ništa. Naprotiv, važno je pravodobno prikupiti dokumentaciju, pratiti rokove, čuvati nalaze i račune te na vrijeme provjeriti kada je najpovoljnije podnijeti potpun i dokazno potkrijepljen zahtjev.
Nakon prometne nesreće mnogi žele što prije završiti postupak. To je razumljivo, ali može biti rizično ako se nagodba potpiše prije nego što su jasne sve posljedice nesreće.
Ponekad se dogodi da oštećenik prihvati naknadu koja ne obuhvaća sve štete koje je stvarno pretrpio. To se osobito može dogoditi kod ozljeda, dugotrajnog liječenja, budućih troškova, izgubljene zarade ili trajnih posljedica.
Hanfa navodi da osiguratelji moraju uzeti u obzir nalaz i mišljenje neovisnog vještaka te ponudu ili račun za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga kojeg je oštećena osoba sama izabrala. Ako osiguratelj takav nalaz, ponudu ili račun ne prihvaća, mora obrazložiti zašto.
Zato osiguratelj ne bi smio proizvoljno umanjivati štetu bez jasnog i obrazloženog razloga.
Oprez kod nagodbe: prije potpisivanja izjave o namirenju ili sporazuma o nagodbi važno je provjeriti obuhvaća li ponuda sve posljedice prometne nesreće, uključujući moguće buduće troškove i trajne posljedice.
Još važnije, ne treba olako potpisivati izjavu o namirenju ili sporazum o nagodbi. Takav dokument može značiti da se oštećenik odriče prava tražiti dodatnu isplatu naknade štete za isti štetni događaj.
Prije potpisa nagodbe korisno je provjeriti jesu li doista obuhvaćene sve relevantne štete, primjerice:
Kod ozbiljnijih prometnih nesreća nagodbu je preporučljivo razmotriti tek nakon što su posljedice dovoljno jasne.
Iako oštećenici nakon prometne nesreće često misle da imaju dovoljno vremena, s podnošenjem zahtjeva ne treba nepotrebno čekati.
Prema općem pravilu iz Zakona o obveznim odnosima, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju, tražbina zastarijeva za pet godina od nastanka štete.
Ako je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je propisan dulji rok zastare, može vrijediti dulji rok.
Važno: čekanje može otežati dokazivanje okolnosti nesreće, ozljeda, troškova i uzročne veze između prometne nesreće i posljedica koje su nastale.
U stvarnom životu to znači da je najbolje reagirati što ranije, osobito nakon što se stabilizira zdravstveno stanje i prikupe osnovni dokumenti. Kako vrijeme prolazi, teže je dokazivati okolnosti nesreće, dinamiku ozljeda, opseg štete i uzročnu vezu između prometne nesreće i posljedica koje su nastale.
Vrijeme nije važno samo zbog rokova, nego i zbog kvalitete dokaza.
Kod jednostavnijih slučajeva manje imovinske štete i potpuno jasne odgovornosti neki oštećenici sami rješavaju zahtjev prema osiguratelju.
No kada postoje ozljede, operacije, dugotrajno liječenje, bolovanje, trajne posljedice, spor oko odgovornosti, više sudionika, nejasna dokumentacija ili preniska ponuda osiguranja, stručna pravna pomoć često je korisna.
Tada nije važno samo kako podnijeti zahtjev, nego i kako pravilno procijeniti sve vrste štete i sve naknade koje po zakonu mogu doći u obzir.
Odvjetnik može pomoći osobito kada:
```Kod ozbiljnijih prometnih nesreća prava oštećene osobe često su šira nego što se na prvi pogled čini. Zato je pravna analiza važna već u ranoj fazi, a ne tek kada problem postane veći.
Nakon prometne nesreće pravo na naknadu štete često postoji, ali uspjeh zahtjeva uvelike ovisi o tome kako je slučaj postavljen i dokazan.
Važno je odmah prikupiti dokaze, pravilno prijaviti štetu, znati kojem se osiguratelju ili drugoj odgovornoj osobi obraćate, razumjeti rokove i ne prihvaćati ponudu bez provjere obuhvaća li sve naknade koje se mogu tražiti u konkretnom slučaju.
Kod prometnih nesreća u kojima postoje ozljede, veće imovinske štete ili spor oko odgovornosti, detaljna pravna procjena može biti važna za pravilno postavljanje zahtjeva i procjenu naknade koja se može tražiti.
Pravo na naknadu štete nakon prometne nesreće najčešće imaju vozač koji nije skrivio nesreću, putnici, pješaci, biciklisti i druge oštećene osobe.
Iz obveznog osiguranja pokrivene su i štete putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta. Istodobno, vozač vozila kojim je šteta prouzročena nema pravo na naknadu za vlastite ozljede iz te police, a vlasnik odnosno korisnik tog vozila nema pravo na naknadu štete na svojim stvarima po istoj osnovi.
```Da, u pravilu ima. Putnik može imati pravo na naknadu iz obveznog osiguranja vozila u kojem se nalazio, iako je upravo to vozilo prouzročilo prometnu nesreću.
Iznimke postoje, primjerice ako je suputnik dragovoljno ušao u vozilo kojim je upravljao neovlašteni vozač, ili u neregistrirano odnosno neosigurano vozilo, a znao je za tu okolnost.
```U pravilu se zahtjev za naknadu štete podnosi društvu za osiguranje vozila koje je odgovorno za prometnu nesreću.
Oštećena osoba zahtjev podnosi izravno osiguratelju. Za inozemna, neosigurana ili nepoznata vozila vrijede posebna pravila.
```Odgovorni osiguratelj mora bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od primitka odštetnog zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu zahtjeva te dostaviti pisanu odluku.
Ako odgovornost i visina štete nisu sporni, mora poslati obrazloženu ponudu za naknadu štete. Ako nešto osporava, mora dati utemeljen odgovor.
```Ne uvijek. Ako osiguratelj još nije imao zakonski rok za odgovor, tužba može biti preuranjena.
Ako osiguratelj u propisanom roku ne dostavi obrazloženu ponudu ili utemeljen odgovor, oštećena osoba može razmotriti daljnje pravne korake, uključujući sudski postupak.
Kod tjelesnih ozljeda često je korisno pričekati završetak liječenja ili stabilizaciju zdravstvenog stanja kako bi se šteta mogla potpunije procijeniti, ali pritom treba paziti na rokove i pravodobno prikupljati dokumentaciju.
```Ovisno o slučaju, mogu se tražiti naknade za štetu na vozilu, troškove liječenja, izgubljenu zaradu, druge potrebne troškove povezane s liječenjem te naknade za neimovinsku štetu.
Neimovinska šteta može uključivati fizičke boli, strah, naruženost, smanjenje životne aktivnosti i druge posljedice koje utječu na kvalitetu života oštećene osobe.
Kod težih posljedica može se tražiti i izgubljena zarada, renta zbog izgubljene zarade, renta za tuđu pomoć i njegu, troškovi prilagodbe prostora za življenje i druge naknade kojima se nastoje ublažiti posljedice ozljeđivanja.
U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta bliski srodnici mogu imati pravo na pravičnu novčanu naknadu. U takvim se slučajevima mogu potraživati i naknada zbog izgubljenog uzdržavanja te troškovi pogreba, grobnog mjesta, nadgrobnog spomenika, žalobne odjeće, karmina, vijenaca i drugih troškova povezanih s pogrebom.
```Ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete ili tome da šteta bude veća, naknada se može smanjiti razmjerno njegovom doprinosu.
Primjerice, ako se utvrdi da je jedan sudionik suodgovoran za prometnu nesreću u određenom postotku, naknada se može tražiti razmjerno odgovornosti drugog sudionika. Točan omjer ovisi o okolnostima i dokazima u konkretnom slučaju.
```Ako je u prometnoj nesreći netko poginuo ili ozlijeđen, policiju treba obavijestiti i pričekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.
Ako je nastala samo materijalna šteta, sudionici u pravilu mogu popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći te razmijeniti podatke, bez policijskog očevida.
```Europsko izvješće je važno, ali nije uvijek dovoljno samo po sebi.
Dobro je odmah fotografirati vozila, oštećenja, položaj vozila, tragove na kolniku i uzeti podatke svjedoka, jer ti dokazi kasnije mogu biti važni za osiguranje i za dokazivanje štete.
Uredno ispunjeno Europsko izvješće može se koristiti kao odštetni zahtjev odnosno kao izjava o okolnostima nastanka štetnog događaja, ali ne znači automatsko priznanje krivnje niti automatsku isplatu naknade.
```Prema općem pravilu, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina od nastanka štete.
Ako je šteta prouzročena kaznenim djelom, može vrijediti dulji rok zastare.
```Kod jednostavnijih slučajeva manje materijalne štete ljudi ponekad sami riješe zahtjev.
No kada su u pitanju ozljede, dugotrajno liječenje, veće štete, spor oko odgovornosti, više sudionika ili preniska ponuda osiguranja, stručna pravna pomoć često je korisna kako bi se pravilno obuhvatile sve naknade koje po zakonu mogu doći u obzir.
To je posebno važno u složenijim slučajevima, kada posljedice prometne nesreće nisu samo materijalne, nego zdravstvene, radne, obiteljske ili dugoročne.
```Ako trebate pravne informacije o naknadi štete nakon prometne nesreće, želite provjeriti ponudu osiguratelja ili niste sigurni koje naknade možete tražiti, obratite se Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina radi dogovora o terminu konzultacija.
Napomena: ovaj članak je informativan i ne predstavlja individualni pravni savjet za konkretan slučaj.